| Abstract | Moždani udar, još poznat kao cerebrovaskularni inzult, već dugi niz godina predstavlja vodeći
uzrok invaliditeta i smrtnosti diljem cijelog svijeta. Globalno gledano, svake godine više od
10 milijuna ljudi doživi jedan od oblika moždanog udara, dok manji dio koji se procjenjuje na
6,5 milijuna ljudi, umre. Dio ljudi koji prežive ovaj globalni fenomen koji ugrožava živote te
narušava zdravlje i kvalitetu života, suočavaju se s posljedicama koje se manifestiraju u
obliku smanjene pokretljivosti i smanjene funkcije cijelog organizma. Budući da su najčešća
oštećenja kod osoba koje su preživjele moždani udar slabost, gubitak osjeta, spastičnost te
poremećena koordinacija, ona dovode do ograničenja pokretljivosti kao što su poteškoće s
održavanjem balansa i hod. Kroz proces rehabilitacije, osobama se pokušava povećati
kvaliteta života, povećati funkcija, omogućiti ponovna integracija u društvo te povratak
svakodnevnim aktivnostima. Paralelno s razvitkom konvencionalnih tehnika za oporavak
nakon moždanog udara, započeo je i razvoj moderne tehnologije koja je pronašla svoju
primjenu u rehabilitaciji. Primjena robotike pronašla je svoju primjenu u rehabilitaciji osoba
nakon moždanog udara, karakteristična po vrlo specifičnim pristupima te po tome što se
posebno usredotočuje na sustave čiji je cilj olakšati oporavak oslabljenih senzornih,
motoričkih i kognitivnih vještina. Dvije glave kategorije u koje možemo podijeliti robote su
egzoskeletni i end effector roboti, od kojih su se obje pokazale učinkovite u praksi. Također,
uz primjenu robotike u rehabilitaciji, mogu se primjenjivati i konvencionalne tehnike što
dokazano rezultira još boljim oporavkom pacijenata. Najveće prednosti u primjeni robotike su
mogućnost povećanja intenziteta treninga u sigurnom okruženju, rasterećenje fizioterapeuta te
mogućnost istovremene rehabilitacije više pacijenata koje nadgleda jedan fizioterapeut. |
| Abstract (english) | Stroke, also known as cerebrovascular insult, has been the leading cause of disability and
mortality worldwide for many years. Globally, more than 10 million people experience one
form of stroke each year, while minority, estimated at 6.5 million, die. People who survive
this global phenomenon that threatens lives and impairs health and quality of life, face the
consequences that manifest themselves in the form of reduced mobility and reduced function
of the whole organism. Because the most common impairments in stroke survivors are
weakness, loss of sensation, spasticity, and impaired coordination, they lead to limited
mobility such as difficulty maintaining balance and gait. Through the process of
rehabilitation, people are trying to increase the quality of life, increase function, enable
reintegration into society and return to daily activities. In parallel with the development of
conventional techniques for recovery after a stroke, the development of modern technology
began, which found its place in rehabilitation. The application of robotics has found its
application in the rehabilitation of persons after stroke, characterized by very specific
approaches and the fact that it focuses on systems aimed at facilitating the recovery of
impaired sensory, motor and cognitive skills. Two main categories into which we can divide
robots are exoskeletal and end effector robots, both of which have been proven effective in
practice. In addition, with the use of robotics in rehabilitation, conventional techniques can
be applied, which has been proven to result in even better recovery of patients. The biggest
advantages in the application of robotics are the possibility of increasing the intensity of
training in a safe environment, relieving physiotherapists and the possibility of simultaneous
rehabilitation of several patients supervised by one physiotherapist. |
