Abstract | Najpokretljiviji zglob u tijelu je rame. Budući da je najpokretljiviji zglob, također je i
nestabilan, te su ozljede ovog zgloba brojne i dosta česte. Kosti koje čine rameni obruč su
ključna kost, lopatica i nadlaktična kost. Te 3 kosti uzglobljavaju se i čine funkcionalnu cjelinu.
U ramenom obruču postoje 4 zgloba: akromioklavikularni, sternoklavikularni, glenohumeralni
i skapulotorakalni zglob. Mišići koji su odgovorni za pokrete ramenog zgloba dijelimo u 3
skupine: mišići koji započinju sa stijenke prsnog koša i vežu se na nadlaktičnu kost i kost prsnog
obruča, zatim mišići kojima je početak na trnastim nastavcima kralježaka i mišići rotatori.
Uloga mišića je aktivna stabilizacija zgloba. Mišićna ovojnica koju tvore 4 mišića naziva se
rotatorna manšeta. Mišići koji ju čine su subskapularis, supraspinatus, infraspinatus i teres
minor te mišić biceps brahii koji također funkcijski pripada manšeti.
Kretnje u ramenu moguće su u sve 3 ravnine. Što se tiče ozljeda, one su brojne i dosta česte.
Jedna od češćih ozljeda je ruptura rotatorne manšete. Za utvrđivanje rupture rotatorne manšete
osim detaljnog kliničkog pregleda od dijagnostičkih metoda primjenjuje se ultrazvuk,
magnetska rezonanca i rendgen. Kod manjih ruptura uglavnom se primjenjuje konzervativno
liječenje (elektroterapija, masaže, krioterapija), a ako se radi o velikoj rupturi, liječenje je
operativno. Postoje 3 operativne metode: otvorena metoda, mini-otvorena metoda i
artroskopska metoda. Svaka od njih nosi svoje rizike, no najmanje rizična je artroskopska.
Prednosti artroskopije su: manja incizija, očuvanje hvatišta deltoideusa, brža rehabilitacija i
manji rez. Nakon operativnog zahvata slijedi postoperativna rehabilitacija. Kod ruptura
rotatorne manšete protokol rehabilitacije sastoji se od 4 faze. Program se određuje individualno
za svakog pacijenta i vrlo je važno da i pacijent i fizioterapeut tom cjelokupnom procesu
pristupe ozbiljno. |
Abstract (english) | The most mobile joint in the body is the shoulder. Since it is the most mobile joint, it is also
unstable, and injuries to this joint are numerous and quite common. The bones that make up the
shoulder girdle are the clavicle, scapula and humerus. These 3 bones articulate and form a
functional unit. There are 4 joints in the shoulder girdle: acromioclavicular, sternoclavicular,
glenohumeral and scapulothoracic joints. The muscles that are responsible for the movements
of the shoulder joint are divided into 3 groups: muscles that start from the chest wall and are
attached to the humerus and sternum, then muscles that start at the spines of the vertebrae and
rotator muscles. The role of the muscles is to actively stabilize the joint. The muscular sheath
formed by 4 muscles is called the rotator cuff. The muscles that make it up are the subscapularis,
supraspinatus, infraspinatus and teres minor and the biceps brachii muscle, which also
functionally belongs to the cuff. Shoulder movements are possible in all 3 planes. As for
injuries, they are numerous and quite common. One of the more common injuries is a rotator
cuff tear. Rupture of the cuff can be diagnosed by ultrasound, magnetic resonance, Xray and
clinical tests. In the case of minor ruptures, conservative treatment is generally applied
(electrotherapy, massages, cryotherapy), and if it is a large rupture, the treatment is operative.
There are 3 operative methods: open method, mini-open method and arthroscopic method. Each
of them carries its own risks, but the least risky is arthroscopic. The advantages of arthroscopy
are: smaller incision, preservation of the grip of the deltoid, faster rehabilitation and smaller
incision. Postoperative rehabilitation follows the operation. In the case of rotator cuff ruptures,
the rehabilitation protocol consists of 4 phases. The program is determined individually for
each patient and it is very important that both the patient and the physiotherapist approach the
entire process seriously. |