| Sažetak | Ozljeda vratne kralježnice je zahtjevna i kompleksna ozljeda koja ometa funkciju između mozga i tijela te uzrokuje niz posljedica osobi kojoj se dogodi. Ozljeda vratnog dijela kralježnice uzrokuje tetraparezu ili tetraplegiju, a najčešće je traumatskog porijekla. Uzroci mogu biti lom, nagnječenje ili iskakanje kralježaka, a kao najčešći uzroci mogu se navesti prometne nezgode, padovi s visine, sportske ozljede, skok u vodu. Ozljedu vratne kralježnice karakterizira gubitak funkcije kretanja, ravnoteže i kontrole sfinktera, raznih osjeta, spazam, bolovi u leđima te teškoće pri disanju. Osnovno načelo liječenja ozljeda vratne kralježnice jest konzervativno i operacijsko liječenje. Proces liječenja je dug i uz posljedice pacijentu donosi niz psiholoških problema. Stupanj ozljede kralježnične moždine određuje se prema američkoj AISA ljestvici, a sam stupanj ozljede već otprilike može dati prognozu i intenzitet ozljede. Pacijent se suočava s potpuno novim načinom života, prilagodbom na novonastalo stanje, dugotrajnom i cjeloživotnom rehabilitacijom pa je jako važno što prije započeti sa kvalitetnom rehabilitacijom koja se provodi pod nadzorom multidisciplinarnog tima. Rehabilitacija pacijenta započinje planom i programom. Bitna karika rehabilitacije su funkcionalni testovi procjene za funkcionalnost gornjih ekstremiteta, tonus muskulature, ravnoteže, snage, pokretljivosti, mobilnosti i samozbrinjavanja, edukacijom i tehnikama za sprečavanje komplikacija. Rehabilitacijski tim sakuplja bitne podatke o pacijentu opservacijom, palpacijom, testovima, mjerenjem i upitnicima o fizičkom stanju. Rehabilitacija robotikom uz kombiniranje konvencionalnih pristupa pokazuju poboljšanje u funkcionalnosti gornjih ekstremiteta kod osoba sa ozljedom vratne kralježnice. U ovom radu raspravljat će se o važnosti procjene funkcionalne aktivnosti kod pacijenata s ozljedom vratne kralježnice, metodama koje se koriste za procjenu funkcionalne aktivnosti i izazovima pri provođenju tih procjena. Za procjenu početnog i završnog stanja korišteni su testovi Box and blocks (BB) i Functional independence measure (FIM). |
| Sažetak (engleski) | Cervical spine injury is a demanding and complex injury that interferes with function in between
brain and body and causes a series of consequences for the person to whom it happens. An injury to the cervical spine causes tetraparesis or tetraplegia, and is most often of traumatic origin. The causes can be fracture, contusion or dislocation of vertebrae, and the most common causes are traffic accidents, falls from a height, sports injuries, jumping into water. Cervical spine injury is characterized by loss of movement function, balance and sphincter control, various sensations, spasm, back pain and breathing difficulties. The basic principle of treating cervical spine injuries is conservative and surgical treatment. The treatment process is long and, in addition to the consequences, brings a series of psychological problems to the patient. The degree of spinal cord injury is determined according to the American AISA scale, and the degree of injury itself can roughly give the prognosis and intensity of the injury. The patient faces a completely new way of life, adaptation to the new condition, long-term and lifelong rehabilitation, so it is very important to start quality rehabilitation as soon as possible, which is carried out under the supervision of a multidisciplinary team. Patient rehabilitation begins with a plan and program. An essential link of rehabilitation is functional evaluation tests for the functionality of the upper extremities, muscle tone, balance, strength, mobility, mobility and self-care, with education and techniques to prevent complications. The rehabilitation team collects essential data about the patient through observation, palpation, tests, measurements and physical condition questionnaires. Robotic rehabilitation combined with conventional approaches show improvement in upper limb functionality in persons with cervical spine injury. This paper will discuss the importance of assessing functional activity in patients with cervical spine injury, the methods used to assess functional activity, and the challenges in conducting these assessments. Box and blocks (BB) and Functional independence measure (FIM) tests were used to assess the initial and final state. |
