| Sažetak | Cerebralna paraliza je najčešći uzrok neuromotornih odstupanja kod djece. Ona je klinički entitet kojim se označuje skupina neprogresivnih te promjenjivih motoričkih promjena koje su nastale oštećenjem mozga u ranom stadiju života. Prevalencija je 2- 3 djece na 1000 živorođene djece. Posljedice oštećenja utječu na motoričku funkciju, kognitivni i mišićno- koštani razvoj. Raniji znakovi se razlikuju zbog vrsta i razina invaliditeta. Jedan od glavnih znakova da dijete ima cerebralnu paralizu je kašnjenje u postizanju motoričkih ciljeva. Neki od ciljeva su sjedenje, prevrtanje, stajanje i hodanje. Dijagnoza se postavlja kada roditelji ili liječnik uoče usporeni razvoj motorike, a to je tijekom prvih 3- 5 godina života. Klasifikacija cerebralne paralize dijeli se na spastični, ekstrapiramidni i miješani oblik. Djeca s cerebralnom paralizom često imaju pridružena blaža ili teža neurorazvojna odstupanja: poremećaj vida, sluha, epilepsiju, poremećaj govora, komunikacije i percepcije. Svaki terapijski pristup bazira se na individualnom pristupu. U terapiji djeteta s cerebralnom paralizom sudjeluje neuropedijatar, fizioterapeut, radni terapeut, oftalmolog, psiholog. Bitno je terapiju započeti što ranije, jer tako doprinosi boljem razvoju djeteta i kvaliteti života te boljem ishodu terapije. Kod terapije se najčešće primjenjuje kombinacija terapijskih postupaka. Takav način omogućava fleksibilnost i individualizaciju kako bi se ostvarili ciljevi postavljeni za dijete i obitelj. Najčešće korišteni terapijski postupci su Bobath i Vojta koncept, uz to se primjenjuje terapijsko jahanje, senzorna integracija te baby handling. U današnje vrijeme velik utjecaj na terapiju kod cerebralne paralize ima i robotika koja kod oboljelih od cerebralne paralize daje poboljšanje i olakšavanje kretanja. |
| Sažetak (engleski) | Cerebral palsy is the most common cause of neuromotor abnormalities in children. It is a clinical entity denoting a group of non-progressive and variable motor changes caused by brain damage in the early stages of life. The prevalence is 2-3 children per 1000 live births. The consequences of damage affect motor function, cognitive and musculoskeletal development. Earlier signs differ due to the type and level of disability. One of the main signs that a child has cerebral palsy is a delay in achieving motor goals. Some of the goals are sitting, rolling over, standing and walking. The diagnosis is made when parents or a doctor notice a slow development of motor skills, and this is during the first 3-5 years of life. The classification of cerebral palsy is divided into spastic, extrapyramidal, and mixed forms. Children with cerebral palsy often have associated mild or severe neurodevelopmental disorders: visual, hearing, epilepsy, speech, communication, and perception disorders. Each therapeutic approach is based on an individual approach. A neuropediatrician, physiotherapist, occupational therapist, ophthalmologist, psychologist participate in the therapy of a child with cerebral palsy. It is important to start therapy as early as possible, because it contributes to better child development and quality of life and a better outcome of therapy. A combination of therapeutic procedures is most often used in therapy. Such a way allows for flexibility and individualization in order to achieve the goals set for the child and the family. The most commonly used therapeutic procedures are the Bobath and Vojta concept, in addition to therapeutic riding, sensory integration and baby handling. Nowadays, robotics also has a great influence on the therapy of cerebral palsy. It improves and facilitates the movement of people with cerebral palsy. |
