Kisik je važan element koji je prijeko potreban za funkcioniranje organizma, odnosno za održavanje na životu. Važan je za svaku stanicu jer bi bez njega, nakon 5 do 10 minuta, propale. Glavna je zadaća sustava za disanje opskrba organizma kisikom, odnosno dovođenje zraka u pluća, a tamo se proces nastavlja tako što se u plućima izmjenjuju plinovi (kisik i ugljični dioksid). Respiracijska insuficijencija, odnosno poremećaji disanja, uglavnom nastaju radi smanjenje funkcije pluća do koje dolazi zbog nepravilne izmjene plinova između pluća i krvi ili zbog nepravilne ventilacije u pluća i iz njih. Također prisutna su i hipoksija i hiperkapnija. One mogu biti posljedica ili nekakvog mehaničkog nedostatka ili ukoliko je došlo do abnormalnosti odnosno neuravnoteženosti energetskih zaliha ili ako se organizam, tj. centralni regulatori ne prilagode. Ukoliko dođe do hiperkapnije, ona može biti akutna ili kronična ako se ugljični dioksid duže vrijeme zadržava u arterijskoj krvi. Zbog toga se patofiziološki smanjuje alveolarna ventilacija daljnje proizvodnje ugljičnog dioksida. Kod akutne je hiperkapnije problem u mehaničkom nedostatku prsnog koša, dišni mišići su oslabljeni te je oštećen živčano-mišićni prijenos. Liječenje se može podijeliti u tri skupine. Prva skupina bi bila tzv. etiološko liječenje jer se odnosi na liječenje pojedinih bolesti koje su dovele do respiracijske insuficijencije. U drugu skupinu pripada liječenje prisutne hiperkapnije i hipoksije terapijom kisika dok je treća skupina bazirana na prevenciji dodatnih komplikacija do kojih bi moglo doći uslijed respiracijske insuficijencije ili ako je do njih već došlo onda se adekvatno saniraju. Što se tiče prognoze kod akutne respiracijske insuficijencije, ona ovisi o uzroku nastanka, dok prognoza kod kronične respiracijske insuficijencije ovisi o težini bolesti koja je dovela do kronične respiracijske insuficijencije.