Sažetak | Rehabilitacija nakon osteoporotskih prijeloma kralježnice je od važnosti za unaprjeđenje kvalitete života bolesnika, smanjenje boli i prevencije dodatnih komplikacija. Osteoporoza je bolest koja dovodi do smanjenja gustoće kostiju te čini kosti podložnijima prijelomu. U većini slučajeva, osoba sazna da ima osteoporozu nakon što joj se dogodi neki prijelom. Prijelomi kralježnice poseban su problem jer značajno utječu na pokretljivost i funkcionalnost. Rehabilitaciju započinjemo odmah nakon dijagnoze prijeloma pri čemu se u početnoj, odnosno akutnoj fazi radi na kontroli boli i zaštiti ozlijeđenog područja. Za ublažavanje boli primjenjuju se analgetici i protuupalni lijekovi. Također, kod akutne faze su glavni mirovanje i uporaba ortopedskih pomagala kao npr. ortoze. Nakon akutne faze, kreće se na postupno vraćanje pokretljivosti i jačanje mišića. Prije toga je važno obaviti kvalitetnu fizioterapijsku procjenu kako bismo uvidjeli na koje točno dijelove trebamo obratiti pažnju. Program vježbi se osmišljava tako da se radi na povećanju fleksibilnosti, poboljšanju stabilnosti te jačanju mišića leđa i trbuha koji pružaju potporu kralježnici. Fizioterapijski čimbenici su također od velike pomoći kod smanjenja bolova i upale, a neki od njih su krioterapija, magnetoterapija i terapijski laser. Aktivne, pasivne i ekstenzijske vježbe, kao i vježbe balansa i ravnoteže dio su rehabilitacijskog programa. Edukacija pacijenta je važan segment rehabilitacije. Uz to, multidisciplinarnim pristupom omogućujemo bolesniku brži povratak svakodnevnom životu te educiranost o osteoporozi i poboljšanju svoga zdravlja. Tako nutricionisti savjetuju unos namirnica bogate kalcijem i primjena vitamina D. Cilj rehabilitacije je omogućiti bolesniku povratak svakodnevnim aktivnostima uz minimalnu bol i maksimalnu funkcionalnost. Uspješan rehabilitacijski program smanjuje rizik budućih prijeloma, poboljšava zdravlje i omogućuje bolesnicima ponovnu neovisnost. |
Sažetak (engleski) | Rehabilitation after osteoporotic spinal fractures is crucial for improving the quality of life of patients, reducing pain, and preventing further complications. Osteoporosis is a disease that leads to a decrease in bone density, making bones more susceptible to fractures. In most cases, a person discovers they have osteoporosis after experiencing a fracture. Spinal fractures are a particular problem because they significantly affect mobility and functionality. Rehabilitation begins immediately after the diagnosis of a fracture, with the initial, or acute, phase focusing on pain control and protecting the injured area. Pain relief is achieved using analgesics and anti-inflammatory drugs. Additionally, rest is essential during the acute phase, and orthopedic aids, such as orthoses, are used. Following the acute phase, the focus shifts to gradually restoring mobility and strengthening muscles. Before this, a thorough physiotherapeutic assessment is crucial to determine the specific areas needing attention. The exercise program is designed to increase flexibility, improve stability, and strengthen the back and abdominal muscles that support the spine. Physiotherapeutic interventions, such as cryotherapy, magnetotherapy, and therapeutic lasers, are also highly beneficial in reducing pain and inflammation. The rehabilitation program includes active exercises, passive exercises, extension exercises, balance, and stability exercises. Patient education is a vital segment of rehabilitation. Additionally, a multidisciplinary approach enables the patient to return to daily life more quickly and become educated about osteoporosis and how to improve their health. Nutritionists advise patients on consuming foods rich in calcium and the use of vitamin D. The goal of rehabilitation is to enable the patient to return to daily activities with minimal pain and maximum functionality. A successful rehabilitation program reduces the risk of future fractures, improves health, and enables patients to regain independence. |