Distoni sindrom je poremećaj kretanja kojeg karakterziraju trajne mišićne kontrakcije koje dovode do abnormalnih obrazaca pokreta. Distonija može biti prisutna kod djece i kod odraslih. Karakterizira ju promjenjiv mišićni tonus. Može se dijeliti prema dobi pojave, etiologiji, simptomima i prema zahvaćenosti dijelova tijela. Distonija se u djece liječi farmakoterapijom kao i fizikalnom terapijom. Jedan od najpoznatijih metoda liječenja je botulinum toksinom. Poželjno je dijete što ranije uključiti u fizioterapijske postupke kako bi se na vrijeme započelo s rehabilitacijom i spriječila progresija. Pravilnom fizioterapijskom procjenom procjenjuje se motorički razvoj djeteta. Fizioterapeuti moraju poznavati pravilne obrasce pokreta kako bi mogli prepoznati odstupanja. Kod novorođenčadi koja ne odstupaju od normalnog razvoja prisutni su refleksi. Refleksi se javljaju u određenom razdoblju života djeteta i isto tako se gube. Ukoliko refleks nije prisutan, to je znak abnormalnosti u razvoju djeteta. Na temelju odstupanja od normalnog razvoja određuje se fizioterapijski plan. Određenim manualnim tehnikama i vježbama nastoji se potaknuti pravilno izvođenje pokreta odnosno normalan obrazac pokreta. Osim fizikalne terapije, vrlo važna je i uključenost roditelja. Ispravnim postupanjem s djetetom potiču se pravilni obrasci pokreta. Provođenjem Vojta terapije blokiraju se abnormalni obrasci pokreta kako bi se kod djeteta potaknuo normalni motorički razvoj. Terapija se zasniva na pritisku ključnih točaka na tijelu. Kod novorođenčadi je prisutna refleksna lokomocija koja se sastoji od refleksnog puzanja i refleksnog okretanja. Cilj Vojta terapije je normaliziranje mišićnog tonusa i postizanje normalnih obrazaca pokreta. Fizioterapijskim tehnikama i pravilnim postupanjem postiže se normalniji razvoj djeteta, ujednačava se mišićni tonus i potiče se dijete na normalnu prilagodbu okolini.